Samozapošljavanje hrvatskih branitelja, djece smrtno stradalih ili nestalih hrvatskih branitelja, djece dragovoljaca iz domovinskog rata i djece hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata
11. ožujka 2021.
Usluge projekta REBRAND HR – Zdravstvena njega za hrvatske branitelje i hrvatske ratne vojne invalide
30. ožujka 2021.

Za mene je sreća…

Jedna od tema o kojoj razgovaramo s braniteljskom populacijom koja dolazi na psihosocijalna savjetovanja u sklopu projekta REBRAND HR je i sreća.

Što je sreća? Je li nedostižna? Je li dovoljno pročitati nekoliko popularnih priručnika i držati se određenog broja pravila da bismo ju postigli? Je li potrebno postići neki cilj, da bismo bili sretni?

Psihologija se od svojih početaka puno više bavila negativnim aspektima psihičkog života. Bilo je važno moći razumjeti mentalne bolesti, otkriti kako ublažiti ili otkloniti psihičke poremećaje, psiholozi su se bavili pojavama kao što su agresija, rasizam ili predrasude. Pitanje koje se postavljalo bilo je kako iz stanja patnje doći na razinu uobičajenog i standardnog doživljavanja i ponašanja.

Tek se pojavom humanističke psihologije šezdesetih godina, psiholozi počinju baviti ljudskim kapacitetima za rast i razvoj, ljudskim potencijalima, osobnim izborima i postavljaju pitanje kako učiniti život boljim i sretnijim.  Pozitivna psihologija, koja se koristi isključivo znanstvenim metodama, i koja se pojavila na prijelazu u novo tisućljeće, bavi se ljudskim snagama i vrlinama, sposobnostima i motivima i istražuje područja sreće, ushićenosti, optimizma, nade, ljubavi, zahvalnosti.  Usmjerena je na psihološku dobrobit, pozitivne emocije, pozitivne institucije i onome što doprinosi kvaliteti života. Ona ne zanemaruje negativne aspekte psihičkog života, već smatra da je potrebno baviti se cjelinom: i onim što je negativno na području mišljenja, osjećanja i ponašanja, i onime što je pozitivno.

Što je sreća? Je li nedostižna? Je li dovoljno pročitati nekoliko popularnih priručnika i držati se određenog broja pravila da bismo ju postigli? Je li potrebno postići neki cilj, da bismo bili sretni? Zašto su neki bolji, a neki lošiji ‘kovači svoje sreće? Kako Vi osobno procjenjujete svoju sreću? I kako objasniti zašto su neki ljudi nesretni, iako su sretni na većini životnih područja, a na jednom nisu? Ili obratno, na primjer, kada zbog bolesti osobe ne mogu raditi većinu onoga što zdravi mogu, a usprkos tome se osjećaju sretnima i inspiriraju svojim optimizmom sve koji ih okružuju?

Kada procjenjujemo vlastitu sreću ili sreću osoba u svojoj okolini, čini se da su razlozi sreće vrlo različiti. Sretan osmjeh djeteta koje je dobilo igračku koju je željelo, bio bi vezan za ono što se naziva hedonističkom srećom, za zadovoljstvo koje izaziva pozitivne emocije koje traju relativno kratko, kao kada pojedemo hranu koju volimo, pogledamo seriju koju ne propuštamo ili popijemo jutarnju kavu u omiljenom kafiću. Za razliku od hedonističke sreće, eudemonistička sreća ostvaruje se kroz ulaganje truda, kada osobe teže svojim ciljevima, grade kvalitetne odnose s ljudima, aktivno poboljšavaju svoje zdravstveno stanje, ostvaruju svoje potencijale, stječu vještine. Primjer takve sreće je stvaranje vrta ili stjecanje diplome na fakultetu ili ispunjenost dubokim zadovoljstvom zbog obogaćujućih bliskih odnosa koji postoje u obitelji ili u prijateljskom krugu, koje je osoba njegovala godinama i koje je uložila puno truda i vremena. Osim sretnih osoba, postoje i pozitivne zajednice: institucije, obitelji, škole, radne organizacije, čiji su članovi zadovoljniji i koji se bolje nose s poteškoćama s kojima se susreću te su uspješnije.

Za što služi sreća? Sve emocije imaju funkciju. Funkcija negativnih emocija je prilagodba, zaštita i preživljavanje. Uplašena osoba npr. bježi da bi izgjegla opasnost, ljutita osoba jasno daje do znanja da su drugi prešli njene granice, žalosna osoba se povlači od drugih tražeći potrebno vrijeme da preboli svoj gubitak. Pozitivne emocije signaliziraju sigurnost, potiču usmjerenost na rješavanje problema i tolerantnost, povećavaju broj mogućih ponašanja, one su preduvjet za rast i razvoj i pomažu ljudima živjeti punijim životom.

Kognitivna psihologija veliku pozornost pridaje mislima, značenjima, tumačenjima događaja. Prema kognitivnoj psihologiji nije stvarni događaj ono što će rezultirati emocijama i ponašanjem, već način na koji osoba tumači taj događaj. Sreća je vrednovanje života pri kojem osoba procjenjuje da je život ispunjen ugodnim emocijama te da u njemu u velikoj mjeri nema neugodnih emocija. U ovom pristupu ljudi nisu bespomoćno izloženi vanjskim događajima, interpretacija događaja od strane tih osoba djeluje hoće li on u njima izazvati pozitivne osjećaje i hoće li to u konačnici rezultirati njihovom srećom. Osoba koja doživi prometnu nesreću, umjesto ljutnje radi visokih troškova, straha zbog toga što je skoro nastradala, može biti sretna što je ostala živa i neozlijeđena. Ta sposobnost osobe da u događajima pronađe nešto pozitivno, procijeni ih kao pozitivne,  način je za doživljavanje pozitivnih emocija i u teškim životnim situacijama, a ujedno i poticanja ulazne spirale – pozitivne emocije nas čine aktivnijima, omogućavaju doživljaj uspjeha, potiču druženje s drugima, što izaziva daljnje pozitivne emocije, dovodi do sreće i osobnog rasta i razvoja, što predstavlja daljnje preduvjete za uspjeh, itd. Kada osoba oboli od teške bolesti imat će pozitivnije emocije ako se usmjeri na brižnost i predusretljivost okoline, nego na vlastite bolove i gubitak sposobnosti. Ako se fokusiramo na pozitivno, ispunimo osjećajem zahvalnosti, lakše se možemo nositi s problemom i smanjujemo stres te povećavamo vlastitu otpornost na negativne životne događaje. Teški gubitak zbog bolesti u obitelji može potaknuti osobu da cijeli svoj život usmjeri pomaganju drugima kojima prijeti sličan gubitak. Osoba je taj teški gubitak procijenila onim što se u suvremenoj teoriji stresa i suočavanja naziva ‘izazov’ i teški joj je životni događaj omogućio osobni rast i razvoj vlastitih ljudskih kapaciteta.

Je li jednostavno u negativnom nalaziti pozitivno? I da i ne. Većina ljudi se relativno lako vraća na osnovnu razinu sreće, većina ljudi želi postići pozitivna raspoloženja, jer su ugodna, a izbjegavanju negativna raspoloženja koja su neugodna: osobe pad na ispitu procjenjuju kao mogućnost za bolju pripremu i stjecanje više znanja. Negativnu kritiku na poslu tumači kao uputu kako u budućnosti raditi. Gubitak posla koristi kao priliku za volontiranje u području koje ju je oduvijek zanimalo. Međutim, kod nekih ljudi stavovi, pravila i principi, do kojih je došlo zbog okolnosti u kojima su odrastali, genetike, iskustava, sadašnjih prilika, teško dozvoljavaju percepciju pozitivnog u negativnom. Ponekada težina životnih događaja značajno onemogućava vraćanje na raniju razinu sreće, kao kod gubitka bliskih osoba ili kod višestrukog gubitka posla. Istraživanja pokazuju, na primjer, da zdravi doživljavaju sreću više nego bilo koju drugu emociju, a osobe s PTSP-em puno češće doživljavaju visoke intenzitete negativnih emocija – straha, ljutnje i gađenja.

Znanstvena istraživanja pokazuju da ono što nas čini sretnim, može i ne mora odgovarati uobičajenim vjerovanjima ljudi o sreći – dob spol, prihod, obrazovanje, inteligencija, izgled, vrlo su malo povezani sa srećom. Na primjer, iako velik broj ljudi vjeruje da su financijske prilike važne, one gube značaj, nakon što država dostigne umjerene vrijednosti BNP-a. Vrlo bogati ljudi su nešto malo sretniji od ostalih. Bogatstvo je vezano i s obiljem izbora, a osobe preveliku mogućnost izbora mogu doživjeti kao stresnu. Istraživanja pokazuju da su najsretniji oni koji su aktivni, optimistični, samopouzdani i zahvalni.

Iako je teško davati jednostavne recept za nešto što je tako kompleksno kao sreća, ipak još malo rezultata znanstvenih istraživanja:

  • Vjera potvrđeno doprinosi sreći i dobrom zdravlju,
  • Kapacitet doživljavanja zahvalnosti doprinosi sreći,
  • Ljudi se bolje osjećaju kada su fizički ili društveno aktivni.
  • Pozitivna afektivna stanja povezana s dovoljnim spavanjem
  • Sreću povećava težnja prema vrijednim ciljevima.
  • Važno je održavati čvrsta prijateljstva i često se družiti s prijateljima koji nam pružaju podršku i raditi ono što nas vodi prema ciljevima koji su nam važni. Sretni ljudi imaju bogat i ispunjen društveni život i dosta vremena posvećuju druženju s prijateljima.
  • Pomaganje drugima, pomaže i nama samima da budemo sretniji.

Preporuka za čitanje za one koji su zainteresirani saznati više o temi sreće: „Pozitivna psihologija, Majda Rijavec, Dubravka Miljković, Ingrid Brdar, IEP-D2, 2008, Zagreb.

Tekst pripremila: mr. sc. Vlatka Šimunović, prof. psih.


Fotografije: Pexel.com

Projekt REBRAND HR – Rehabilitirani branitelj Domovine Hrvatske sufinancirala je Europska
unija iz Europskog socijalnog fonda, u okviru Operativnog programa “Učinkoviti ljudski
potencijali 2014-2020”.

www.strukturnifondovi.hr
esf.hr/operativni-program Sadržaj ove stranice isključiva je odgovornost Humanitarne udruge “fra Mladen Hrkać”.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *